Ergele konja

Registruj se
Prijavi se
Ergele konja
Slažete se da su konji jedni od najlepših životinja na svetu!
Ergele konja u Srbiji Vam pružaju nezaboravan provod i jedinstevn doživljaj u igri i vremenu provedenom sa konjima.
Bilo da biste voleli da jašete ili samo želite da hranite ili se družite sa konjima, poseta nekoj od ergela konja u Srbiji će Vaš dan pretvoriti u pravu avanturu.
Uz našu pomoć nadjite ergelu konja po Vašoj meri i obezbedite sebi i svojoj porodici dan koji ćete pamtiti.
Uživajte u lepotama prirode i ovih prlepih životinja na jedistven način i videćete da kada jednom upoznate lepotu konja uvek ćete želeti iznova da im se vratite.
the-harmony-ranch-club-ergele-konja
ERGELE KONJA THE HARMONY RANCH CLUB Racing horse club "Swallow way" operates within the ranch Harmony, which organizes crosscountry and team building tours.
Ergela konja. Ergela Bata Crepaja broji 24 grla i to lipicanera, engleza i ponija setland i vels, i svi su obuceni za jahanje i prezanje. U sklopu ergele postoji skola rekreativnog jahanja, akrobatsko jahanje, voznja fijakerom za decu i odrasle po selu ili parku, hipodrom.
Ergela konja. Tradicija uzgoja konja na ovim prostorima neprekidno traje stotinama godina. Kao idealna lokacija za uzgoj konja Zobnatica je poznata blizu 500 godina. Ergelu je osnovao daleke 1779. godine Bela Vojnic, želeći da stvori konjarsku oazu na Balkanu. Tokom ovih skoro 250 godina duge tradicije kroz ergelu su progalopirali mnogi konji, koji su nam ostavili duh pobede. Zauvek će ostati upamćena imena Kazanove, Jadrana II, Generala Žitka, Prospektora i mnogih drugih šampiona koji su čuveni pečat Z nosili na mnogim hipodromima i uvek se vraćali sa lovorikama oko vrata. Pehari govore o njihovim delima i ljudima koji su ih voleli i od njih stvarali šampione. Ljudi su iskoristili jedinstvenu prirodu u Bačkoj ravnici gde su stvorili pravu raj za ljubitelje konjičkog sporta. Danas je Zobnatica i homogena privredna celina sa razvijenom ratarskom i stočarskom proizvodnjom i veoma izraženim turizmom. Ali njen najlepši deo i dalje čine ergela rasnih konja i predivno Zobnatičko jezero.

Ergela konja Bulić

Beograd, Surčin, Braće Puhalović 36 011 8443007 |
011 8443008 |
Sva blaga ergele Bulić. Surčinsku skupinu lipicanera koje poseduje Milenko Radaković čini oko 50 grla. U tu cifru ulazi šest priplodnih pastuva, 30- tak kobila, sedam-osam omaka dok je resto ždrebadije. Kada je o voznom parku reč, tu je pet vozila za trening, jedno, ujedno i prvo uvezeno u zemlju – pravo maratonsko, dve desetine fijakera među kojima se ističu dva vrhunska, profi – takmičarska. Grla se hrane dva puta dnevno. Pojedu otprilike devet kilograma zobi. Kukuruz ne jedu svi. Dodaje im se u obrok optimalna količina briketa koji predstavljaju najkvalitetniji, izbalansiranu dodatak ishrani sportskih grla. Njima nikada ne fali vrhunskog, livadskog sena. O konjima brine četvoro ljudi. Oni su tu da puštaju kobile u ispust svaki dan, šetaju takmičare dva puta dnevno, pedantno timare i mažu kopita. Potkivanje je na 45 dana, po vojnom sistemu. Trenira se svaki ili svaki drugi dan. Menjaju se trening- garniture, a skoncentrisan i aktivan rad traje od jednog do dva sata. Tom prilikom grla u adekvatnim vozilima s kočnicama odlaze u polje. Desna ruka gospodina Radakovića je svakako njegov kum Ranko Stevanović. Na kumstvu se ne završavaju njegova zvanja i umeća. Stevanović je i suvozač, čovek smiren, staložen - lojalan što je najbitnije. Kada se na kuma lako i beskompromisno može osloniti Milenko Radaković, ništa nije teško niti nedostižno.
Još od vremena Kneza Mihaila, koji je pre 150 godina dao da se izgradi prvi hipodrom, preko Titovog Karađorđeva do tajkuna tranzicije, konjički sport ostao je privilegija imućnih. Danas je takvih u Srbiji sve manje, a poznavaoci kažu da vlasnici najskupljih konja mogu da se izbroje na prste jedne ruke. Konjički sport je oduvek bio „kraljevski“ i skup. Gajenjem konja i ergelama bavili su se oni koji imaju novac i koju su ga, obično, napravili u nekom drugom poslu. Gajenje konja iziskuje prvashodno veliku ljubav prema ovim prelepim životinjama a potom sve ostalo. Srbija je posle Drugog svetskog rata imala četiri poznate ergele konja: Vojna ustanova „Karađorđevo“, Ljubičevo pored Požarevca, Zobnatica i Bečej. Nekad su te ergele brojale svaka po 200 konja, a danas, kažu upućeni, rade sa svega pet odsto nekadašnjh kapaciteta. Izmedju svega ostalog, za konja je izuzetno važno da ima dobru narav, jer ko je jednom došao u kontakt s konjima, uvek im se vraća. Većina ergela dozvoljava posetiocima i da jašu neko od grla.
Back to Top